Jesen u Šumi striborovoj

 

Jesen u Šumi Striborovoj ____Prošle subote bila je lagana šetnjica po Parku lovora koji su prošlih godina uredili planinari PD Kamenjak i volonteri . Bilo je dosta posla kod uređivanja jer je bilo puno smeća a i građevinskog otpada. Zarasle staze su pročišćene a i polaznici likovnih škola i neki obrtnici su dali svoj doprinos. Ovako je PD Kamenjak najavio ovaj izlet: Već četrnaesto okupljanje početkom jeseni u šumama Kantride I Bivija. U suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka spojit ćemo šumu, knjigu, priču, igru, smijeh,... Okupljanje je na središnjoj stazi s klupicama u Parku lovora. Proći ćemo Učionicu, Pričaonicu, Rock scenu, livadice i šumarke. Nastavljamo kružnu šetnju poučnom planinarskom stazom Šumom Striborovom i lagano se vraćamo do Kantride. Oprema: Voda, koji zalogajčić, može i prostirka za piknik, kabanica ili kišobran,... Vodič po stazama bio je Boris iz PD Kamenjak a priče iz novijih slikovnica je pričala Lorena iz Gradske knjižnice Rijeka. Dječji odjel GKR 'Stribor' nalazi se u Dječjoj kući u jednoj od zgrada bivše tvornice Rikard Benčić koja je prije bila Šećerana a u tom kompleksu je i Muzej grada Rijeke. U Parku lovora ima puno lovora ali i drugog raslinja, hrast, jasen, čempres, borovi, šmrika, veprina, šparožina, ljekovitog bilja kao kadulja, šipak i vrijesak a bilo je i invazivne ambrozije koju je bolje iščupati kako se ne bi dalje širila. Ovaj put nas je bilo manje nego inače jer je još u jutro bilo malo kiše a danima prije je puno napadalo. Krenuo sam pješice sa Rujevice gdje se nalazi i stadion a kad mi je pobjegao autobus na stanici Krnjevo nastavio sam skroz do Bivija i uz stadion Kantrida. Stižem grupu na mjestu gdje se pokazuju posađene biljke, lavanda, ružmarin, bazga, agava i drugi sukulenti . Ima i pipa sa pitkom vodom . Ovdje smo na mjestu koje su nazvali Učionica i Lorena priča o prehlađenom vuku koji je htio samo papirnate maramice od praščića. (Tu su za vrijeme Italije bile štale za konje a nešto više od Doma za starije i nemoćne Kantrida još se nalaze bunkeri i postolja za topove). Dolazimo do livade koju su nazvali Pričaonica i tu Lorena priča još dvije priče u kojima se spominje vuk ali ne zločest kao u nekim bajkama. U ovoj šumi naravno nema vukova koji i u planini bježe od ljudi a najopasnije beštije su se planinarima pokazali komarci i krpelji. Najviše sam u planini sretao divlje svinje i jelene a medvjedi su bježali dalje od mene kad su me osjetili, obično uz brdo. Vukove smo samo jednom vidjeli u daljini na jednom proplanku u planini Obruč a risa još nisam vidio. Ovu livadu su uredili likovnjaci, ima drvenih gljiva a i majstorski napravljenih stolica. Nismo išli dublje u Šumu Striborovu jer je teren još bio vlažan i nakon još pokazivanja biljaka i planinarskih oznaka vratili smo se do mora i vozila. Ove staze spadaju u projekt 'Zeleno-plava Rijeka' koja obuhvaća mrežu pješačkih staza koje povezuju najljepše šume grada Rijeke sa morem. Bila je i Bela nedeja u Kastvu. Malo i enigmatike: Križaljkica 'talijanka' 10x6 sa 4 crna polja. Zeleno: 1. ? 2. Opisano mjesto, pribor za kružne oblike. / Jadranski otok. 3. Posvojna zamjenica. / Kopna okružena vodom. 4. Najpoznatija je u Puli. / Ime pjevačice Lovrić. 5. Uređivanje, uljepšavanje. 6. Vjernost, zalog (tur.) / Blato, lokva. Plavo: 1. Krema, sredstvo za mazanje. 2. Sumnja, nedoumica. 3. ? 4. Kem. element, simbol Xe. 5. Los Angeles. / Velike papige. 6. Organ vida. / Konj u pjesmi, hat (tur.). 7. Vanadij. / Transport En Commun. 8. Naselje južno od Vukovara u općini Stari Jankovci. 9. Policijski prepad, pretres. 10. U geologiji podmorje oceana na dubini 3000 - 6000 metara. Premetaljke: OPRALA KROV jaka kiša a u šumi medu od pliša. BORIS MAŠTA O DRVU (proširena) DEBELA JANE (slogovna) VOLIMO DAN Jaka juha od gljiva.

Poštanski ured djeda Božićnjaka

 

Božićno

Za vrijeme adventa u podzemnom tunelu u Rijeci otvoren je Poštanski ured djeda Božićnjaka koji je razveselio mnoge mališane a i starije. U tunel se ulazi nedaleko katedrale Svetog Vida. Ulaz je na slici lijevo. Ovaj medo čeka društvo a često oko njega ima puno djece. Lijepo je ukrašeno. Na kraju čeka djedica i uz pomoć vilenjaka dijeli slatkiše. Križaljkica talijanka u kojoj treba pronaći crna polja. Vodoravno: 1. Zajedno sa 9. okomito poznata božićna pjesma. 2. Starogrčki filozof, kartograf, astronom, matematičar. 3. Najviša planina u Sj. Makedoniji i Albaniji. // Uzvik nestrpljenja. 4. Žen. ime. // Starogrčki demon šuma. 5. Metrička jedinica u glazbi. // Muško ime, tal. skladatelj Rota. 6. Ante Tomić. // Loši konji, zbir. imenica. 7. Podzemna stabljika slična korijenu. // Jednoznamenkasti broj. Okomito 1. Koji se bavi reketarenjem, ucjenjivač. 2. Mirisne materije. 3. Mali poklon. // pretposljednje slovo. 4. Jap. kratka pjesma. // Upitna zamjenica. 5. Trieste. // Asirski i babilonski bog neba. 6. Pristaša etatizma. 7. Suosnivač tvrtke Apple, Steve. // Dva susjedna slova. 8. Oblik nastave, predavanja. 9. Vidi 1. vodoravno Lagane premetaljke sa pjesmama i jelima. HITNOĆA KALABRA LUFTERI MODNA SIRENA OKOVANI HUN S R E T A N _____ B O Ž I Ć

Kroz vrtove i povijest

 

Kroz vrtove i povijest

Zanimljiva šetnja gradom u organizaciji PD Kamenjak gdje smo prošli uz neke povjesne lokalitete i manje poznatu zelenu oazu sa vrtovima. Krenuli smo iz centra grada preko stare Tarsatice gdje je djelomično očuvan rimski luk, Arco romano koji je bio ulaz u principij i neki ostaci kastruma. Tarsatica, municipij već u 1.st. postaje i centar prokuratorske provincije Liburnije (od rijeke Raše do Krke) u trećoj četvrtini II. st. Prvi guverner (procurator centenarius) je bio Lucije Artorije Kast (postoje teorije da je on legendarni kralj Artur pošto je službovao u Britaniji neko vrijeme). (Wikipedia). Okupili smo se svi kod katedrale sv. Vida i kad je naš vodič počeo pričati o nastavku puta došao je brzo turistički vodič jedne veće grupe koja je stizala pred crkvu i rekao nam je da ne pričamo jer samo on ima pravo pričati pa smo se pokupili i nastavili pričati na početku strme Kalvarije. Katedrala sv. Vida u Rijeci je sagrađena kao samostanska crkva riječkih isusovaca, na mjestu srušene crkvice posvećene zaštitniku Rijeke svetom Vidu a srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu Rika svetoga Vida, lat. Terra Fluminis sancti Viti. Gradnja je počela 15. lipnja 1638. godine i s prekidima je trajala stotinu godina. Grad Rijeka je skoro cijeli u brdima, ravni dijelovi kao Korzo, Riva, luka, tržnica i drugi je nasipan. Penjemo se stubama Kalvarija gdje su nekad bile postaje kalvarije i izgleda kako će se obnoviti. Nailazimo i na ostatke rimskog obrambenog bedema (desno na slici) koji je od današnje Rijeke išao preko Grobniščine, iznad mjesta Studena i preko Prezida u Gorskom kotaru do Slovenije i dalje kojim su se štitili od barbara. Dolaskom na Kozalu spuštamo se strmom stazom uz nekadašnje vrtove (đardine) od kojih se neki još uvijek koriste. Pogled prema neboderima Kozale uz koje smo prošli. Na ovom dijelu je netko rekao kao da smo negdje u planinama Gorskog kotara a ne u gradu. Ovdje se i iskusan vodič zapitao kako ćemo proći. Imamo ideju za urediti ovu stazu i približiti je građanima a uz pomoć gradske uprave, kvarta Kozala i nekih sponzora neće biti teško. Spuštamo se prema Rječini i ostacima industr. kompleksa Hartere, nekad poznate tvornice papira. Ovdje na zidiću iznad Rječine bio je mali odmor prije strmog uspona Harterskim stubama i nakon prelaska stare Lujzijane i do Trsata a povratak je bio Trsatskim stubama opet do Rječine. Dvije fotke koje se mogu povećati. Iskapanjem pronađeni ostaci zidova, termi i raznih mozaika na prostoru Starog grada, koji za sada nisu vidljivi. I sa staze pogled na Trsat do kojeg se treba popeti. Lijep veliki mural na zgradi u Vodovodnoj ulici a ima ih više, kao i na zidovima stare Hartere, Premetaljke: NARIČJE RADI ĐIN JAKA VRILA KUL ISKRIM Križaljkica 'srdašce' u koje treba upisati slova od riječi TARSATICA kako bi se sa slovima sa strane dobile nove riječi. Proteinski obrok sa gljivama dobro dođe nakon napora.

 

Sveti Vid na Pagu

Htio sam za ovaj vikend ponovo posjetiti otok Pag ali sam zbog nekog posla morao otići do stare kuće u Novom V. i tako će posjet Pagu ostati za neki drugi put, vjerojatno za iduće ljeto. Evo onda uglavnom ponovljeni post iz rujna '14. g. na kome sam morao izmjeniti nazive fotografija jer se nakon promjene imena bloga više ne vide a i oni koji su ga vidjeli vjerovatno su zaboravili.

Bio sam na puno otoka i na većini popeo se do najvišeg vrha, ali još nisam bio na vrhu Paga. Najviši vrh Paga je Sveti Vid (349 m n/m), do kojeg se može doći iz tri smjera, iz Šimuna, Kolana i najkraće ali i najstrmije sa sjeverne strane iz Dubrave. Pag je jedan od naših najogoljenijih otoka i treba biti spreman na hodanje bez hladovine.

Ako putem ne vidite nijednu ovcu vjerojatno ste sišli sa trajekta na neko drugo mjesto a ne na otok Pag.

Zanimljiv putokaz za vrh.

Vrh se nazire u daljini,

i sve je bliže. Dan je bio ugodan za hodanje a bura je napravila dobre vidike.

Na vrhu se nalaze ostaci crkvice Svetog Vida iz 1348 g., po kojoj je vrh i dobio ime.

Šteta što se ne obnovi.

Pogled prema gradu Pagu i solanama.

Pogled na dio Paga kod Metajne sa zanimljivim pješčenjacima i stijenama i dio Velebita iznad.

Htio sam poslije doći do ovog velikog tornja Stogaj i plaže Beritnice ispod, ali put do njih je prvo prolazio kroz livadu natopljenu vodom od prošlih kiša.

Pag je naš otok sa najrazvedenijom obalom.

Uspon iz Dubrave je najstrmiji, dijelom kao na neke alpske vrhunce.

Bilo je puno cvjetova modre sikavice (Echinops ruthenicus).

A na stazi prema Kolanu između suhozida sreo sam i ovog lijepog pauka, Argiope lobata, kako pokušava isplesti čipku. (obavezno povećati!)

Grad Pag sam pogledao i sa vidikovca kraj ceste.

U restoranu sirane u Kolanu zanimljiv aranžman.

Pogled na Sv. Vid sa sj. strane.

Htio sam skočiti i do paškog trokuta na Tustom Čelu, ali nigdje nisam vidio putokaz, tek u pristaništu Žigljen, a taj je bio oštećen i slabo su se vidjela slova. Pogled preko paških golih stijena na Velebit.

Pag je poznat po ovčjem siru, čipki i ovom zagonetnom trokutu.

U Senju me dočekala zabrana prometa za motore, kamp prikolice i autobuse na kat zbog jake bure, makar je na trajektu uopće nisam osjetio. Dok sam u kasno veče sklonjen od bure u jednom natkrivenom prostoru uz plažu ispod parka u Senju marendao i proučavao alternativne pravce, u kome mi je pomagala i ova pčela, došla je i policija i pitala me što radim, zašto svijetlim lampom i da li imam nešto nedozvoljeno. Nakon što sam im objasnio otišli su i rekli: -Sretan put, oprostite na smetnji. (Nisam pitao ali možda se tu ponekad možda skrivaju i neki uživaoci nedozvoljenih sredstava).

Nakon dužeg odmora krenuo sam cestom uzbrdo koja vodi za Krivi Put i kod vjetrenjača lijevo preko sela Bile do Klenovice, gdje od bure nije bilo ni B. Kako je sunce već izašlo posjetio sam usput Kuk kod Krmpota, jedan od vidikovaca "Oči Vinodola". (Na kolažu za povećati su svi vidikovci).

Najzad Novi Vinodolski!

Ovaj put bob i integ. pirova tjestenina sa povrćem, razni začini, maslin. ulje.

I malo enigmatike. Križaljkica talijanka sa tri crna polja bez jednoslova i dvoslova.
Vodorravno:
1. ? 2. Špilja u Španjolskoj poznata po paleolitskim slikama.
3. Antički hran na atenskoj Akropoli.
4. Planina na otoku Kreti (2456 m). // Žen. ime, božica pobjede.
5. Obličje, figura. // Sin Jakovljev, otac istoimenog žid. plemena.
6. Žen. ime // Perzijski liječnik (865 - 925 g.).
Okomito:
1. Vrst izrasline na tijelu. 2. Lik iz 'Tisuću i jedne noći'.
3. Pruga, linija puta. 4. Etaža. 5. Popis imena. 6. Muško ime.
7. Pripadnik plemenskog saveza sj. američkih indijanaca poznatih po frizuri.
8. Vojni bolničari, vidari.

I malo premetaljki.
AS ŠKRIPI
KOSANA ŠLAPA
LOČE STOTU