Sveti Vid na Pagu
Htio sam za ovaj vikend ponovo posjetiti otok Pag ali sam zbog nekog posla morao otići do stare kuće u Novom V. i tako će posjet Pagu ostati za neki drugi put, vjerojatno za iduće ljeto. Evo onda uglavnom ponovljeni post iz rujna '14. g. na kome sam morao izmjeniti nazive fotografija jer se nakon promjene imena bloga više ne vide a i oni koji su ga vidjeli vjerovatno su zaboravili.
Bio sam na puno otoka i na većini popeo se do najvišeg vrha, ali još nisam bio na vrhu Paga. Najviši vrh Paga je Sveti Vid (349 m n/m), do kojeg se može doći iz tri smjera, iz Šimuna, Kolana i najkraće ali i najstrmije sa sjeverne strane iz Dubrave. Pag je jedan od naših najogoljenijih otoka i treba biti spreman na hodanje bez hladovine.
Ako putem ne vidite nijednu ovcu vjerojatno ste sišli sa trajekta na neko drugo mjesto a ne na otok Pag.
Zanimljiv putokaz za vrh.
Vrh se nazire u daljini,
i sve je bliže. Dan je bio ugodan za hodanje a bura je napravila dobre vidike.
Na vrhu se nalaze ostaci crkvice Svetog Vida iz 1348 g., po kojoj je vrh i dobio ime.
Šteta što se ne obnovi.
Pogled prema gradu Pagu i solanama.
Pogled na dio Paga kod Metajne sa zanimljivim pješčenjacima i stijenama i dio Velebita iznad.
Htio sam poslije doći do ovog velikog tornja Stogaj i plaže Beritnice ispod, ali put do njih je prvo prolazio kroz livadu natopljenu vodom od prošlih kiša.
Pag je naš otok sa najrazvedenijom obalom.
Uspon iz Dubrave je najstrmiji, dijelom kao na neke alpske vrhunce.
Bilo je puno cvjetova modre sikavice (Echinops ruthenicus).
A na stazi prema Kolanu između suhozida sreo sam i ovog lijepog pauka, Argiope lobata, kako pokušava isplesti čipku. (obavezno povećati!)
Grad Pag sam pogledao i sa vidikovca kraj ceste.
U restoranu sirane u Kolanu zanimljiv aranžman.
Pogled na Sv. Vid sa sj. strane.
Htio sam skočiti i do paškog trokuta na Tustom Čelu, ali nigdje nisam vidio putokaz, tek u pristaništu Žigljen, a taj je bio oštećen i slabo su se vidjela slova. Pogled preko paških golih stijena na Velebit.
Pag je poznat po ovčjem siru, čipki i ovom zagonetnom trokutu.
U Senju me dočekala zabrana prometa za motore, kamp prikolice i autobuse na kat zbog jake bure, makar je na trajektu uopće nisam osjetio. Dok sam u kasno veče sklonjen od bure u jednom natkrivenom prostoru uz plažu ispod parka u Senju marendao i proučavao alternativne pravce, u kome mi je pomagala i ova pčela, došla je i policija i pitala me što radim, zašto svijetlim lampom i da li imam nešto nedozvoljeno. Nakon što sam im objasnio otišli su i rekli: -Sretan put, oprostite na smetnji. (Nisam pitao ali možda se tu ponekad možda skrivaju i neki uživaoci nedozvoljenih sredstava).
Nakon dužeg odmora krenuo sam cestom uzbrdo koja vodi za Krivi Put i kod vjetrenjača lijevo preko sela Bile do Klenovice, gdje od bure nije bilo ni B. Kako je sunce već izašlo posjetio sam usput Kuk kod Krmpota, jedan od vidikovaca "Oči Vinodola". (Na kolažu za povećati su svi vidikovci).
Najzad Novi Vinodolski!
Ovaj put bob i integ. pirova tjestenina sa povrćem, razni začini, maslin. ulje.
I malo enigmatike. Križaljkica talijanka sa tri crna polja bez jednoslova i dvoslova.
Vodorravno:
1. ? 2. Špilja u Španjolskoj poznata po paleolitskim slikama.
3. Antički hran na atenskoj Akropoli.
4. Planina na otoku Kreti (2456 m). // Žen. ime, božica pobjede.
5. Obličje, figura. // Sin Jakovljev, otac istoimenog žid. plemena.
6. Žen. ime // Perzijski liječnik (865 - 925 g.).
Okomito:
1. Vrst izrasline na tijelu. 2. Lik iz 'Tisuću i jedne noći'.
3. Pruga, linija puta. 4. Etaža. 5. Popis imena. 6. Muško ime.
7. Pripadnik plemenskog saveza sj. američkih indijanaca poznatih po frizuri.
8. Vojni bolničari, vidari.
I malo premetaljki.
AS ŠKRIPI
KOSANA ŠLAPA
LOČE STOTU
