Kastafski Mačkov vrh

 

Lijep dan je šteta ne iskoristiti za laganu biciklističku vožnju, ovaj put preko Kastva šetnicom kroz šumu do sela Breza i nazad preko Viškova.   Ovu šetnicu do Mačkovog vrha koriste često stariji planinari, rekreativci i biciklisti. Na dijelu šetnice smo trčali i Riječku Zimsku ligu. Putem ima zanimljivih mjesta, kao ova Šparožna jama, najveća u Kastavštini. U ovoj jami su sondiranjem našli kosti spiljskog medvjeda u nekim donjim odajama. Detalj iz spilje, izgleda kao neka žena. Na ovom dijelu najviše točke su stijene sjevernog i južnog Mačkovog vrha, oba nešto viša od 500 m n/m. Ovaj medo me uvijek pozdravi na ovome mjestu. Na stazi za vrhove ima srušenih starih stabala. A i stabala i grana koji još nisu pali, a u šumama nije rijetkost povreda od pada grana. Prije južnog Mačkovog vrha ima zanimljivih prolaza, ovaj se može zaobići. Ovuda mogu samo mršavi ili niski. Uz stazu bilo je i medvjeđeg luka, kojeg sam i ubrao. Kad cvjeta ne bi ga se smjelo zanmijeniti za bilo koju drugu otrovnu biljku. Na južnom vrhu poluspilja sa oknom u kojoj uvijek ima vode. Pogled sa  Mačkovog vrha južnog na puno veće vrhove Obruč (1377 m.) i Fratar u Grobničkim Alpama. Od životinjskog svijeta nisam puno vidio, ovo je stjenica vatreni opančar. U pukotinama u stijeni pod vrhom našle su mjesto pastirska iglica i papratica. Vraćam se dio puta kako bih došao na sjeverni Mačkov vrh. Odakle se lijepo vidi planina Nanos (1262 m.) u Sloveniji na kojoj sam bio nekoliko puta. U povratku nakon mjesta Breza uz šumsku cesticu ugledao sam ove rascvjetane božure. Integ. tjestenina od pira sa pestom i listovima medvjeđeg luka. Za pesto se u blenderu samelju listovi medvjeđeg luka, dodaju orasi ili pinjoli, parmezanski sir, maslin. ulje, sol, papar i drugo po želji i može stajati u hladnjaku neko vrijeme. Križaljkiva talijanka sa dva crna polja i sličicom. Vodoravno 1. ? 2. prethodnica, modernistički pokret početkom 20. st. 3. Vrućina, pripeka. // Može biti  i pastirski. 4. Sedmo slovo grč. alfabeta. // I, ..., te, niti. 5. Izrađivač vapna (Nekad se u šumi iza Kastva naveliko radilo vapno.) 6. Žitelji azijske države.

Okomito

1. Vrh u kastavskoj šumi bliže Kastvu od Mačkovog vrha (411 m.) 2. Pojam iz Hinduist. filozofije. 3. Važan odjevni predmet. 4. Boja za kosu. // Inicijali poznatog enigmata i blogera. 5. Oznaka za Ogulin. // Rasol, marinat. 6. Talijanski slikar i arhitekt Giorgio (1511. - 1574.). 7. Povrtnjak. 8. Research Data Alliance 9. Svratište (tur.)

Velebitska degenija na Kvarneru

 

Velebitska degenija

Evo nešto iz arhive prije 10 g. za ljubitelje pustolovina i rijetkih biljaka, dok mi još web archive.org to dopušta. Velebitska degenija (Degenia velebitica), je endemska biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae) i strogo zaštićena vrsta, simbol je Velebita a i Hrvatske, i nalazila se na kovanici od 50 lipa i najrjeđa je biljka u Hrvatskoj. Zaštitni je znak i izuzetno bogate velebitske flore, a na Dan planeta Zemlje, 22. travnja, dodijeljuje se novinarska nagrada "Velebitska degenija" za najbolji autorski rad o zaštiti okoliša objavljen u protekloj godini u bilo kojem od medija. Velebitska degenija je ime dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von Degenu (1866. - 30. ožujka 1934.), zaljubljenika u Velebit koji je otkrio degeniju 1907. g. Degen je pogrešno svrstao degeniju u rod Lesquerella, u kojem su američke rijetke biljne vrste, a kasnije je August Edler von Hayek, jedan od najboljih botaničara tog doba, degeniju svrstao u rod Degenia, u kojem je jedina vrsta. Ova biljka raste jedino u Hrvatskoj, i do sada je bila poznata kao endem tek malog područja na Velebitu na visinima oko 1200 m n. v., na jugoistočnim mjestima izloženima jakom vjetru, na kamenitim mjestima, gdje je sitno lomljeni kameni sloj, te u pukotinama stijena. Zbog sivosrebrnastog izgleda teško se uočava na stijenama kada ne cvate i bez uporne potrage teško je uočiti. Nema puno godina da je degenija pronađena (1999 g.) , osim od prije poznatih nekoliko lokaliteta u divljini Velebita koje je pronašao Degen sa suradnicima , i na oko 500 m n/m na južnom dijelu Kvarnera i zbog toga su uz ostale turističko planinarske staze TZ Crikvenica i planinari označili put nazvan "Staza degenije", koji započinje usponom iz mjesta Sibinj, a završava spustom u Kozici, oba mjesta na moru između Novog Vinodolskog i Senja. Ukupna dužina staze je 10 km, a obuhvaća dvije drage kanjonskog tipa uvučene u kopno između brda Veliki vrh (512 m n n/m), Osredak (502 m n/m) i Vrataruša (510 m nadmorske visine). Stazu su nazvali po opisanoj rijetkoj biljci za koju se do tada vjerovalo da uspijeva samo na Velebitu. Staza prolazi kroz Vodnu dragu te obilazi Tomišku dragu po sjevernoj i zapadnoj stjenovitoj ivici na 400 do 500 m. n/m. Put do nalazišta degenije se može započeti uz već spomenuta mjesta na moru Sibinj i Kozica, dosta lakše i iz mjesta Bile u Krmpotama i ovih vjetrenjača u Vrataruši. Teren je kamenit i teško prohodan i makar je blizu naselja Bile nije istraživan prije planinara. Pozor! na tom dijelu ima i poskoka, zato su poželjne gojzerice i planinarske dokoljenke. Ova sjena dolje je od 45 metarskog krila vjeternjače iza mene (nosač je visok 80 m.) , a nadam se da neće sada naići Don Quijote i pokvariti idilu. Nakon dosadnog puta po cesti koju zovu  McAdam makar to ustvari nije nego obična cesta posipana tucanikom  spuštam se malo od vjetrenjača  a zatim i dižem prema ovim stijenama desno iza kojih očekujem vidjeti velebitsku degeniju (Pogodite od koliko lipa je bila kovanica koju sam našao dan prije na pločniku!). Pa ondak još iza ovih. Ispod mene provalija. Vjetrenjače "preko puta" kao da me pozdravljaju. Markirana 'Staza degenije' vodi od onih vjetrenjača ispod ove stijene. Kamenjar je kao na Velebitu i treba oprezno hodati. Na ovom dijelu mogu i zmijoljupci doći na svoje, ali ja osim leptira i nešto drugih kukaca, jedne lisice blizu vjetrenjača, pokojeg guštera i balege jelenje divljači na dijelu kamenjara blizu šume nisam vidio druge životinje, pa ni zmije. Ovo kamenje kao da pleše. More djeluje blizu, ali je potrebno dobrih dve ure kako bi se sa mora stiglo do ovog mjesta. Nakon što prestane cvjetati degeniju je zbilja teško uočiti, na ovoj fotki ni ja je ne bih primijetio da nisam snimio  i začuđuje što ju je Degen pronašao u bespućima Velebita baš ovakvu sa sivim sjemenim tobolcima, nakon cvatnje. (U cvatu je kasnije, mislim 1909. g. prvi vidio Kummerle, jedan od njegovih kolega). U blizini nalazišta degenije vidio sam sjemenu glavicu kozje brade u kojoj se pokušala sakriti mislim viteška stjenica (Lygaeus equestris), a ova biljka je nekad bila češće korištena u prehrani (sliči maslačku, ali je veća i kad se ovako pogleda izbliza vidi se razlika) . Kamenjarska gromotulja, koju sam također sreo u ovom kraju ima sličan cvijet degeniji, i Degen je isprva htio svrstati degeniju u gromotulje. U ovo doba na Kvarneru već krajem svibnja je rijetko vidjeti cvat degenije, ali vjerojatno na Velebitu tek počinje cvatnja. Sada su na ovom kamenjaru uglavnom teško vidljivi sjemeni tobolci, ali po kojima je velebitska degenija lako prepoznatljiva. Ovako izgleda izbliza. DODATAK: I kod planiranja puta treba nešto pojesti. Razveselile su me i prve trešnje u vrtu u Novom.

Križaljkica talijanka sa jednim crnim poljem i sličicom..Vodoravmo 1. ? 2. Koji je drukčiji rodom. 3. Odlomiti, srušiti sa neke čvrste podloge. 4. Osnovna fizička i funkcionalna jedinica nasljeđivanja, smještena na DNK (mn.) //. 5. Žensko ime, Ema od milja. 6. Ni u koje vrijeme.Okomito 1. Starogrčki filozof (oko 412. – oko 324. pr. Kr.), pripadnik rane ciničke škole. 2 ? 3. Vrh u planini Obruč u Grobniščini (1318 m.), ili po slovenski iskusni planinar. 4. Treća simfonija Beethovena.  5. Latin. i franc. negacija.  // Anno Domini. 6. Pjesma Petra Graše. 7. 33. slovo glagoljice. 8. Ime slov. pijanista Bertoncelja.

• Dodatak:

• Evo sad vidim da su mi dvije fotke sa bivšeg bloga iz 2016. g.  kopirane u https://www.facebook.com/100064537458833/posts/velebitska-degenija-degenia-velebitica-velebitska-degenija-je-trajna-zeljasta-bi/2717020048565154/       -Pod nazivom Cvijeće i zanimljivosti sa datunom 27. studeni 2020. bez naznaka autora .  Bile su fotke za povećati pa ću sad pokušati jednuod tih i ovdje staviti sa dodanom kovanicom od 50 lipa. 

• 
  
  Ova slika se može klikom i povećati.  Zanimljivo kako na tražilici Google ima samo ona kopirana na ovom  'facebook' a ne i moja originalna.

• 
  

• 
  

• 
  

Noć tvrđava na Trsatu

 Trsatski kaštel i ove se godine pridružio europskoj manifestaciji Noć tvrđava 2026. – Night of Fortresses Goes Green, koja  je održana 8. i 9. svibnja. Program je posvećen kulturnoj baštini, edukaciji i održivom razvoju a ovogodišnje izdanje na Trsatu je stavilo  poseban naglasak na slavnu hrvatsku plemićku obitelj Frankopan, čije je nasljeđe duboko utkano u nacionalnu povijest i identitet Trsatskog kaštela.

 Nisam bio u petak uvečer nego  u subotu ujutro kad  je bio „Živi muzej“, kostimirana vođena šetnja kaštelom.

 Domaćica pokazuje kako je trsatski zmaj bacio zlu hobotnicu koja je terorizirala građane ali se  time zamjerio drugim zmajevima koji nisu voljeli ljude. .

 Raskošne gospodske nošnje  onog doba.

Sa kaštela je lijep pogled na grad.

Ovo dvoje se malo odvojilo od grupe.

Posjetili smo i trsatskog zmaja u njegovoj špilji.

Zmaj nas je poveo u šetnju do svojih brončanih prijatelja baziliska.

Bilo je više ovakvih napisa o Frankopanima.

Bila je izložena i maketa dvorca Dubovac.

Trsatska kula.

 Lijepa šetnja Trsatom koji vrijedi posjetiti i u druge dane a tko može neka se popne Trsatskim stubama Petra Kružića i ovdje na Gradini nešto naruči za pojesti i popiti.

 Križaljkica malo prošireno ¨srdašce¨ u koje treba smjestiti 10 slova od riječi FRANKOPANI.  Vitez sa strane  i dobri zmaj ne utječu na rješavanje nego samo čuvaju križaljkicu od drugih zlih zmajeva i hobotnice.

Neke premetaljke:

DRAGANI

OVITI VEZ

START

TIMOVI

ZMIJSKA STRA(S)T

Uz neku bogatu gozbu možda su imali i miješanu salatu sličnu ovoj.