Velebitska degenija na Kvarneru

 

Velebitska degenija

Evo nešto iz arhive prije 10 g. za ljubitelje pustolovina i rijetkih biljaka, dok mi još web archive.org to dopušta. Velebitska degenija (Degenia velebitica), je endemska biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae) i strogo zaštićena vrsta, simbol je Velebita a i Hrvatske, i nalazila se na kovanici od 50 lipa i najrjeđa je biljka u Hrvatskoj. Zaštitni je znak i izuzetno bogate velebitske flore, a na Dan planeta Zemlje, 22. travnja, dodijeljuje se novinarska nagrada "Velebitska degenija" za najbolji autorski rad o zaštiti okoliša objavljen u protekloj godini u bilo kojem od medija. Velebitska degenija je ime dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von Degenu (1866. - 30. ožujka 1934.), zaljubljenika u Velebit koji je otkrio degeniju 1907. g. Degen je pogrešno svrstao degeniju u rod Lesquerella, u kojem su američke rijetke biljne vrste, a kasnije je August Edler von Hayek, jedan od najboljih botaničara tog doba, degeniju svrstao u rod Degenia, u kojem je jedina vrsta. Ova biljka raste jedino u Hrvatskoj, i do sada je bila poznata kao endem tek malog područja na Velebitu na visinima oko 1200 m n. v., na jugoistočnim mjestima izloženima jakom vjetru, na kamenitim mjestima, gdje je sitno lomljeni kameni sloj, te u pukotinama stijena. Zbog sivosrebrnastog izgleda teško se uočava na stijenama kada ne cvate i bez uporne potrage teško je uočiti. Nema puno godina da je degenija pronađena (1999 g.) , osim od prije poznatih nekoliko lokaliteta u divljini Velebita koje je pronašao Degen sa suradnicima , i na oko 500 m n/m na južnom dijelu Kvarnera i zbog toga su uz ostale turističko planinarske staze TZ Crikvenica i planinari označili put nazvan "Staza degenije", koji započinje usponom iz mjesta Sibinj, a završava spustom u Kozici, oba mjesta na moru između Novog Vinodolskog i Senja. Ukupna dužina staze je 10 km, a obuhvaća dvije drage kanjonskog tipa uvučene u kopno između brda Veliki vrh (512 m n n/m), Osredak (502 m n/m) i Vrataruša (510 m nadmorske visine). Stazu su nazvali po opisanoj rijetkoj biljci za koju se do tada vjerovalo da uspijeva samo na Velebitu. Staza prolazi kroz Vodnu dragu te obilazi Tomišku dragu po sjevernoj i zapadnoj stjenovitoj ivici na 400 do 500 m. n/m. Put do nalazišta degenije se može započeti uz već spomenuta mjesta na moru Sibinj i Kozica, dosta lakše i iz mjesta Bile u Krmpotama i ovih vjetrenjača u Vrataruši. Teren je kamenit i teško prohodan i makar je blizu naselja Bile nije istraživan prije planinara. Pozor! na tom dijelu ima i poskoka, zato su poželjne gojzerice i planinarske dokoljenke. Ova sjena dolje je od 45 metarskog krila vjeternjače iza mene (nosač je visok 80 m.) , a nadam se da neće sada naići Don Quijote i pokvariti idilu. Nakon dosadnog puta po cesti koju zovu  McAdam makar to ustvari nije nego obična cesta posipana tucanikom  spuštam se malo od vjetrenjača  a zatim i dižem prema ovim stijenama desno iza kojih očekujem vidjeti velebitsku degeniju (Pogodite od koliko lipa je bila kovanica koju sam našao dan prije na pločniku!). Pa ondak još iza ovih. Ispod mene provalija. Vjetrenjače "preko puta" kao da me pozdravljaju. Markirana 'Staza degenije' vodi od onih vjetrenjača ispod ove stijene. Kamenjar je kao na Velebitu i treba oprezno hodati. Na ovom dijelu mogu i zmijoljupci doći na svoje, ali ja osim leptira i nešto drugih kukaca, jedne lisice blizu vjetrenjača, pokojeg guštera i balege jelenje divljači na dijelu kamenjara blizu šume nisam vidio druge životinje, pa ni zmije. Ovo kamenje kao da pleše. More djeluje blizu, ali je potrebno dobrih dve ure kako bi se sa mora stiglo do ovog mjesta. Nakon što prestane cvjetati degeniju je zbilja teško uočiti, na ovoj fotki ni ja je ne bih primijetio da nisam snimio  i začuđuje što ju je Degen pronašao u bespućima Velebita baš ovakvu sa sivim sjemenim tobolcima, nakon cvatnje. (U cvatu je kasnije, mislim 1909. g. prvi vidio Kummerle, jedan od njegovih kolega). U blizini nalazišta degenije vidio sam sjemenu glavicu kozje brade u kojoj se pokušala sakriti mislim viteška stjenica (Lygaeus equestris), a ova biljka je nekad bila češće korištena u prehrani (sliči maslačku, ali je veća i kad se ovako pogleda izbliza vidi se razlika) . Kamenjarska gromotulja, koju sam također sreo u ovom kraju ima sličan cvijet degeniji, i Degen je isprva htio svrstati degeniju u gromotulje. U ovo doba na Kvarneru već krajem svibnja je rijetko vidjeti cvat degenije, ali vjerojatno na Velebitu tek počinje cvatnja. Sada su na ovom kamenjaru uglavnom teško vidljivi sjemeni tobolci, ali po kojima je velebitska degenija lako prepoznatljiva. Ovako izgleda izbliza. DODATAK: I kod planiranja puta treba nešto pojesti. Razveselile su me i prve trešnje u vrtu u Novom.

Križaljkica talijanka sa jednim crnim poljem i sličicom..Vodoravmo 1. ? 2. Koji je drukčiji rodom. 3. Odlomiti, srušiti sa neke čvrste podloge. 4. Osnovna fizička i funkcionalna jedinica nasljeđivanja, smještena na DNK (mn.) //. 5. Žensko ime, Ema od milja. 6. Ni u koje vrijeme.Okomito 1. Starogrčki filozof (oko 412. – oko 324. pr. Kr.), pripadnik rane ciničke škole. 2 ? 3. Vrh u planini Obruč u Grobniščini (1318 m.), ili po slovenski iskusni planinar. 4. Treća simfonija Beethovena.  5. Latin. i franc. negacija.  // Anno Domini. 6. Pjesma Petra Graše. 7. 33. slovo glagoljice. 8. Ime slov. pijanista Bertoncelja.

• Dodatak:

• Evo sad vidim da su mi dvije fotke sa bivšeg bloga iz 2016. g.  kopirane u https://www.facebook.com/100064537458833/posts/velebitska-degenija-degenia-velebitica-velebitska-degenija-je-trajna-zeljasta-bi/2717020048565154/       -Pod nazivom Cvijeće i zanimljivosti sa datunom 27. studeni 2020. bez naznaka autora .  Bile su fotke za povećati pa ću sad pokušati jednuod tih i ovdje staviti sa dodanom kovanicom od 50 lipa. 

• 
  
  Ova slika se može klikom i povećati.  Zanimljivo kako na tražilici Google ima samo ona kopirana na ovom  'facebook' a ne i moja originalna.

• 
  

• 
  

•