Od Plomina do Labina

Planinarsko društvo Kamenjak organiziralo je 2018. g. tradicionalni planinarski pohod pod nazivom "Žene u planinu" koji se početkom ožujka već dugo godina održava, ali svaki put na drugim stazama. Ne znam da li će se ta tradicija i dalje nastaviti pa evo prikaz ovog starijeg izleta. Za ovaj put bila je odabrana ruta Plomin - vrh Standar (474 m) - Ripenda - Labin, koja je i dio Istarskog i Labinskog planinarskog puta. U malom, ali povjesnom mjestu Plomin iskrcali smo se i sačekali pun autobus planinarki i planinara iz Zagreba sa kojima ćemo zajedno krenuti na ovaj izlet.

Pohod kreće iz Plomina na oko 170 m iznad mora strmom stazom nizbrdo prema mjestu Plomin Luka na moru (gdje se nalazi termoelektrana Plomin). Nakon kraćeg zadržavanja zbog okupljanja i slikanja slijedi uspon na vrh Standar koji se lijepo vidio iz Plomina.

Pogled sa dijela uspona na Standar prema Plominu odakle smo krenuli.

Blizu vrha je dio sa livadama

odakle se lijepo vide vrhovi Učke.

Uz stazu sam od proljetnica vidio najviše šafrana.

Uobičajena gužva na vrhu (bilo je i djece i umirovljenika).

Nakon vrha Standar slijedi lagani dio do sela Ripenda i zatim dosta težak spust do ceste Labin - Rabac, ustvari kod ulaska u mjesto Rabac, gdje će autobusi čekati one kojima je već dosta hodanja, a spremniji će nastaviti dalje spuštajući se, dijelom i pomoću sajli do slapa u potoku i zatim nastaviti uspon do grada Labina koji se nalazi na oko 320 metara nad morem. Već početak spusta prema Rapcu ne obećava laganu šetnicu.

Bilo je dosta detalja na strmoj stazi prema moru gdje smo morali pomagati starijima, ovo su neki od lakših, gdje sam i mogao slikati.

Teren je bio klizav od prethodnih kiša, a na ovoj tabli piše i climbing. Od Labina Do Rapca postoje dva lijepa puta, Staza božastvenih izvora i Sentonina staza.

Najzad dolazak u Labin. Pogled iz gradske lože na konobu gdje ćemo se odmoriti i nešto pojesti i popiti.

Bilo nas je oko 100 i stvorili smo veliku gužvu, zaprljali stubište, ali imali smo i harmoniku i pjesmu i tako se povratak u Zagreb i Rijeku odužio nešto malo preko plana. Planinarski već otprije naručeni jelovnik bio je fažol sa bobići, gulaš sa njokima i rižoto sa šparogama, ali tko je htio mogao je i drugo, mnogi su uzeli i kolače. (kad se već nismo izgubili u divljini, nećemo ni...)

Fotke za povećati:

Kad sam došao doma prvo sam toplu povrtnu juhu, a bilo je još toga, pa i gibanice sa sirom.

Makar se ne radi o većim visinama, po meni malo jako za ovaj tip izleta, ali osim jednoga koji je odustao već skoro na početku, u Plomin Luci, ostali su svi stigli bez većih problema u Labin, čak i dijete od 5,5 g. i jedan slijepi planinar iz Zagreba, ali iskusan i uz uobičajenu pratnju. Zadnji, najstrmiji dio sam sa vodičima Mariom i Žarkom ostao pomagati manje spretnijima jer se lako moglo okliznuti. Po mojoj procjeni bilo je najmanje 600 m. nizbrdo i 750 metara uzbrdo savladane visine, a dužina nešto veća od 12 km. Dodatak: -Pogled sa vidikovca ispod vrha Standar na Plominski zaljev snimio je Robert,

-Križaljkica 5x5. -Vodoravno 1. Odvaljen dio stijene. 2. Donji dio glave. 3. ? 4. Primorska biljka, prijeklom iz Meksika. 5. Izrađivač kaca, bačvar.

-Okomito 1. Nakupina vodenih kapljica ne nebu. 2. Uvala 3. ? 4. Djevojka udana u drugo selo. 5. Morski pužić, ogrc. NINU PLANE UŽE

Orijentiranje po Tramuntani

Sjećanje na orijentacijske utrke na Cresu. U subotu 22. 02. i nedjelju 23. 02. 2014. održano je dvodnevno natjecanje u orijentacijskom trčanju na terenima Tramuntane na Cresu iznad mjesta Beli pod nazivom 'Izazov Kvarnera' i kasnije 'Kvarner Bay Challenge'. Prvi dan nas je dočekalo kišno i maglovito vrijeme koje je potrajalo skoro do kraja utrke, tek je poslije došlo malo sunca. Drugi dan u nedjelju puno ljepše vrijeme ali sa još više blata na mjestu okupljanja. Pozivni plakat za utrku.

Došli smo rano kako bi sve bilo spremno prije natjecanja.

U povratku smo stali kod starog hrasta u mjestu Sv. Petar kojeg je oštetilo nevrijeme prije nekoliko godina.

 

Bilo je još zanimljivih hrastova.

 

Pogled na gradić Beli .

 

Zanimljiva vrata u Belom.

 

Prošetali smo gradićem prije spavanja.

 

U ovoj kućici smo spavali.

 

A ovdje dolazili na iće i piće.

 

U pansionu Tramontana društvo nam je pravila i Kaja, bernski psić.

 

Kćer od Kaje možete vidjeti u Velom domu Platak, pitoma je i voli dočekivati goste. Oko Belog ima starih maslinika.

Bili smo svakakvi nakon utrke po livadama i šumama Tramuntane na Cresu, a neki su pali u blato nakon presvlake u čisto.

 

Proglašenje najboljih.

 

Na fotkama za povećati zapis o hrastu u Sv. Petru i karta područja po kojem smo trčali. Za vrijeme utrke kroz stabla u magli su nas pratili macmalići, nekima su pomogli u orijentiranju, nekima nisu.

 

U Belom je volontirala i jedna blogerica, nadam se kako se sjeća dijela prikazanog. Nešto lagano za enigmate početnike. Prošireno srdašce u koje treba ubaciti 10 slova od riječi PROLJETNICE kako bi uz postojeća slova sa strane dobili 6 poznatih riječi od 5 slova.

I pomicaljka gdje u okomitim stupcima treba pronaći tri vrste gljiva koje se mogu vidjeti u proljeće. 

------------

GOSPAR 

ŽMURENJE 

DURHAM 

JAJČARA 

CINKAR 

VAKANT - 

Za užinu jaka juha od gljiva i povrća .

Platak

Platak je poznato skijalište na Grobniščini u blizini Rijeke, dugo vremena i najveće u Hrvatskoj makar je kraj mora. Ne znam s kojeg se još skijališta može skijati i gledati more. Prvi Jadranski slalom je održan davne 1933.g. Zanimljivost je i nastup Ante Kostelića na ovom slalomu gdje je 1969. osvojio 4. mjesto. Ovdje nije bilo rijetkost sresti i Ivicu i Janicu Kostelić Još prije skijanja riječki planinari posjećuju Platak hodajući pješice iz grobničkih mjesta, a nakon izgradnje dobre ceste Platak služi kao baza za uspone na okolne planine, Snježnik, Guslicu, Jasenovicu, Crni Vrh, a i Risnjak u Gorskom Kotaru. !937. je izgrađen mali planinarski dom Platak, ne znam točno na kojem mjestu koji nije dugo trajao ali je poslije 1951. napravljen nešto dalje na livadi Pribeniš novi i veći dom za planinare i skijaše, kojeg su također nazvali Platak, kao i čitavo skijalište. Ove godine je snijeg pao par puta na Platku, ali ne kao prijašnjih godina. Još uvijek ga ima, ali bez topova je teško skijati. Tko želi doći na Platak dobro je pogledati web kamere kako bi se vidjelo stanje. Dom Sušak ili Mali dom kad ima puno snijega.

Putokaz za planinare.

Pogled sa staze Radeševo iznad Platka. (Platak je ustvari livada na koju se prvo dođe cestom a ujedno je i parkiralište i ima neke sportske i ugostiteljske objekte kao i kućicu u kojoj dežura GSS.)

Pogled sa Radeševa na vrh Snježnik (1506 m), vide se dvojica na vrhu.

Vozikanje do vrha Radeševa.

Šetnja po okolini.

Ovuda je prošao zeko.

Fotke za povećati da se bolje vidi: ovako se ulazi u kućicu od GSS-a kad napada puno snijega i zanimljivi prirodni snjegovići.

Pogled na Učku preko magle sa vidikovca 2 km niže uz cestu i Grobnički Dondolaši na jednom Maškaranom Platku.

Prije puta mora se nešto pojesti, ovo je indijanska riža koja ustvari nije riža nego vodena biljka koja raste u Kanadi Ojibwe indijanci ju zovu manoomin.

Na putu za Platak mogu se vidjeti visibabe.

Ovim dečkima koji nude kuhano vino (za vrijeme "Maškaranog Platka" usred veljače) izgleda nije hladno.

(Post je iz 2017. g.)